Frankopanski grad-kaštel je srednjovjekovna fortifikacijska građevina, smještena na brežuljku poviše mora. Svojim dimenzijama i oblikom dominira okolinom i predstavlja izuzetan arhitektonski akcent u prostoru. Počeo ga je graditi Petar Zrinski 1650. godine u obliku pravokutnog utvrđenog dvora s vanjskim ugaonim okruglim kulama. Dvorac je građen s osnovom kasnorenesansne utvrde, ali s mnoštvo baroknih detalja. Graditelj dvorca nije poznat, ali se prema gospodarskim i političkim vezama kneza Petra Zrinskog, te prema komparativnoj morfološkoj studiji može zaključiti da su mu glavni graditelji bili iz Veneta.

Dvorac se sastoji iz suterena u kojemu su bila smještena skladišta, te prizemlja i prvog kata koji okružuju prekrasan atrij. U unutarnjem dvorištu s cisternom u sredini (s grbovima Zrinskih i Frankopana na grlu), otvaraju se uokolo arkade u prizemlju i na prvom katu. Isusovci, vlasnici dvorca od 1883. dogradili su drugi kat i izmijenili unutarnju tlocrtnu dispoziciju.

Iako dvorac izvana izgleda kao utvrda, on nije građen s tom svrhom, jer tada na ovom području i nije bilo potrebe za jačom utvrdom, već je po svim unutarnjim značajkama sagrađen kao rezidencijalni dvorac. Bio je izuzetno bogato opremljen.

Propast Zrinskih i Frankopana nakon sloma urote 1671. dovela je do pustošenja dvorca, te brojnih kasnijih namjena koje su izmijenile njegov izgled (samostan, kolegij, bolnica). Uza sve to, očuvani su do danas osnovni arhitektonski elementi i znatan dio manirističke i ranobarokne arhitektonske plastike, pa je dvorac jedna od najznačajnijih povijesnih građevina šire regije, koja osim oblikovnih i kulturnih ima i znatne povijesne, simboličke i asocijativne vrijednosti, prije svega kao nekadašnje sjedište najznačajnijih hrvatskih plemićkih obitelji, a prema legendi, i mjesto sklapanja Zrinsko – frankopanske urote protiv dinastije Habsburga.